Goražde Grad na Drini
Na današnji dan prije 29 godina u 34. godini života na Rogojskoj gredi u vrletima Treskavice braneći svoje sugrađane, svoju domovinu, poginuo je komandant Zaim Imamović.
U završnim borbama koje je vodila Armija Republike Bosne i Hercegovine na deblokadi i povezivanju Sarajeva i Goražda koje su se vodile na Rogojskoj gredi posljednji put sklopio je oči hrabri komandat koji je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu ranjen šest puta.
Prigodnim programskim sadržajima danas se obilježava 29. godišnjica od pogibije legendarnog komandanta Zaima Imamovića, jednog od najvećih heroja odbrane BiH, komandanta 1. Drinske udarne brigade i komandanta 14. Divizije Prvog korpusa Armije R BiH.
Program je počeo jutros u Goraždu, 6. Tradicionalnim turnirom u malom fudbalu ”Zaim Imamović”, koji se održava u Gradskoj dvorani, te polaganjem cvijeća na nedavno izgrađenom spomen parku u čast Zaima Imamovića. Cvijeće su položile porodica, prijatelji, njegovi saborci i brojne delegacije.
Program će biti nastavljen danas u Sarajevu gdje će također biti položeno cvijeće na spomen oblježju Dujmovska brda i mezarju legendarnog komandanta u haremu Ali Pašine džamije u Sarajevu, a u 19:00h u Memorijalnom centru Sarajevo bit će upriličena svečana akademija. U sklopu programa danas će se također održati i Tradicionalni pohod planinara na Čelinu Trnovo ”Stazama komandanta Zaima Imamovića”
Imamović je rođen 22. aprila 1961. godine, u selu Poratak kod Ilovače, petnaestak kilometara od Goražda, uz Drinu. Oficirsku karijeru u JNA završio je činom kapetana prve klase, koju je napustio 8. aprila 1992. kada se priključio Teritorijalnoj odbrani. Početak raspada Jugoslavije zatekao ga je u kasarni u gradiću Vipava u Sloveniji, s činom kapetana.
Povlačenjem JNA iz Slovenije, dolazi u Bihać, ali se “zamjenjuje” sa svojim kolegom Adilom Bešićem, također poginulim herojom Petog korpusa i nakratko dolazi u Travnik, potom u Zenicu. Do početka agresije na BiH, pripremao je narod Podrinja za odbranu. a prvim pucnjima u Foči, kreće prema Hrasnici, a onda, sa grupom dobrovoljaca i pukovnikom Zaimom Bešovićem, preko Igmana i Grepka, odlazi u rodni kraj. Imamović se smatra jednim od najzaslužnijih za odbranu Goražda u presudnoj bici koja se odigrala u rejonu Preljuće i dijela fočanskog sela Zebine šume. Nedugo poslije toga, u maju osnovana je 1. drinska udarna. brigada čiji komandant postaje upravo Zaim. Tu dužnost će obavljati sve do 1. aprila 1993. godine. Nakon reorganizacije Armije RBiH i formiranja 14. divizije postaje njen komandant i na toj dužnosti ostaje do svoje smrti. Zaim Imamović je sa svojom vojskom odbranio svoje Goražde i Podrinje, a potom je nastavio dalje. Početkom 1995. godine, zajedno sa komandantom Buljubašićem, Imamović izlazi iz opkoljenog Goražda na slobodnu teritoriju BiH, kako bi pomogao da se obruč probije izvana. Tada je preuzeo komandu u 14. diviziji Prvog korpusa u Tarčinu i svakim danom bio je bliži svom cilju, svome Goraždu. Oslobodio je, zajedno sa vojskom, Treskavicu i njene visove, na kojima se povlači prema Foči i Kalinoviku. Pred vojskom Zaima Imamovića agresor je izgubio Pašinu planinu, Vratlo, Krajačiće, Klanac, Hum, Lupoč.
Poginuo je 9.oktobra 1995. godine na treskavičkom visu Čelina iznad prijevoja Rogoj, svega nekoliko dana prije uspostave mira u BIH. Goraždani ga pamte po herojstvu, hrabrosti i poštenju, te kao jednog od organizatora operacije kodnog naziva “Krug”, izvedene od 15. augusta do 18. septembra 1992. godine, u kojoj je oslobođen grad Goražde i čitava teritorija ove općine, te značajni dijelovi općina Foča i Rogatica.
Mezar Zaima Imamovića nalazi se u mezaristanu ispred Ali-pašine džamije, a posthumno je odlikovan najvišim ratnim priznanjem Armije Republike Bosne i Hercegovine Zlatnim ljiljanom, a u čast njemu kasarna Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u Pazariću nosi naziv Zaim Imamović.