Goražde Grad na Drini
Danas je obilježena godišnjica pogibije jednog od najsvjetlijih simbola otpora i odbrane Bosne i Hercegovine – komandanta Zaima Imamovića. Centralni događaji upriličeni su u Goraždu, te u Sarajevu,
U jutarnjim satima, na spomen-obilježju u Goraždu položeno je cvijeće, a okupljeni saborci, porodica, predstavnici lokalne vlasti i građani prisjetili su se herojstva čovjeka koji je dao nemjerljiv doprinos u najtežim trenucima za Bosnu i Hercegovinu.
Nakon toga, organizovan je zajednički polazak kolone koja je krenula od Kajserija džamije prema spomen obilježju Dujmovska brda u Sarajevu gdje je također položeno cvijeće.
Potom je odata počast na mezaru Zaima Imamovića u haremu Ali-pašine džamije.
Večeras, s početkom u 19:00 sati, u Sarajevu održana je svečana akademija posvećena njegovom životu, borbi i naslijeđu koje je ostavio budućim generacijama.
Ovogodišnje obilježavanje godišnjice komandantove pogibije još jednom je pokazalo da Zaim Imamović nije samo ratni komandant – već trajni simbol hrabrosti, časti i predanosti domovini.
Organizatori su uputili zahvalnost svima koji su uzeli učešće u programu i poručili da je njihova obaveza da i ubuduće čuvaju uspomenu na heroje Bosne i Hercegovine.
Podsjećamo na današnji dan 9. oktobra, prije trideset godina, u 34. godini života na Rogojskoj gredi u vrletima Treskavice braneći svoje sugrađane, svoju domovinu, poginuo je komandant Zaim Imamović.
U završnim borbama koje je vodila Armija Republike Bosne i Hercegovine na deblokadi i povezivanju Sarajeva i Goražda koje su se vodile na Rogojskoj gredi posljednji put sklopio je oči hrabri komandat koji je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu ranjen šest puta.
Imamović je rođen 22. aprila 1961. godine, u selu Poratak kod Ilovače, petnaestak kilometara od Goražda, uz Drinu. Oficirsku karijeru u JNA završio je činom kapetana prve klase, koju je napustio 8. aprila 1992. kada se priključio Teritorijalnoj odbrani. Početak raspada Jugoslavije zatekao ga je u kasarni u gradiću Vipava u Sloveniji, s činom kapetana. Povlačenjem JNA iz Slovenije, dolazi u Bihać, ali se “zamjenjuje” sa svojim kolegom Adilom Bešićem, također poginulim herojom Petog korpusa i nakratko dolazi u Travnik, potom u Zenicu. Do početka agresije na BiH, pripremao je narod Podrinja za odbranu. Dio municije i oružja dopremio je u rodnu Ilovaču, nedaleko od Goražda. I, što je svojstveno ljudima Zaimova kova, pripreme i nije krio od agresora.
Sa prvim pucnjima u Foči, kreće prema Hrasnici, a onda, sa grupom dobrovoljaca i pukovnikom Zaimom Bešovićem, preko Igmana i Grepka, odlazi u rodni kraj. Imamović se smatra jednim od najzaslužnijih za odbranu Goražda u presudnoj bici koja se odigrala u rejonu Preljuće i dijela fočanskog sela Zebine šume. Nedugo poslije toga, u maju osnovana je 1. drinska udarna brigada čiji komandant postaje upravo Zaim. Tu dužnost će obavljati sve do 1. aprila 1993. godine. Nakon reorganizacije Armije RBiH i formiranja 14. divizije postaje njen komandant i na toj dužnosti ostaje do svoje smrti.