Goražde Grad na Drini
U Goraždu je danas performansom ”U tvoje ime govorim” kojeg su izveli učenici osnovnih i srednjih škola sa područja Goražda i mališani iz dječijih vrtića Sunce i Zvjezdice, obilježen 14. maj – Dan sjećanja na djecu ubijenu u Goraždu u periodu 1992.-1995.
Riječ je o datumu kojeg je na inicijativu Udruženja Istina za Goražde i vijećnika Amara Imamovića usvojilo i Gradsko vijeće Goražde, kao dan sjećanja na djecu koja su stradala tokom rata 1992-1995. u Goraždu. Ovo je druga godina kako se ovaj datum prigodnim programskim sadržajima obilježava u našem Gradu.
Program obilježavanja započeo je polaganjem cvijeća na Spomen obilježju ubijenoj djeci 1992.-1995. na platou ispred JU Centar za kulturu Goražde. Cvijeće su položile delegacije Grada Goražda i Kantona sa gostima, te roditelji ubijene djece i predstavnici fondacije Istina za Goražde. Današnjem obilježavanju prisustvovao je i ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo Omer Osmanović.
Nakon toga na mostu Alije Izetbegovića i platou Centra za kulturu izveden je performans ”U tvoje ime govorim” u kojem su ućešće uzelo 151 dijete iz goraždanskih osnovnih i srednjih škola, OMŠ Avdo Smailović i djeca iz predškolskih ustanova Sunce i Zvjezdice.
Među 151 imenom uklesanim na spomeniku je i ime Harisa Čauševića koji je imao devet godina kada je ubijen.
-Moj Haris poginuo je 14. aprila 1994. i taj dan neću zaboraviti dok sam živa. Drago mi je što se obilježava ovaj dan, da se ne zaboravi. Nije mi lako doći ovdje, teško je ali skupim hrabrosti i uvijek ću dolaziti te posjećivati njegov mezar i uvijek ću pričati istinu. Još nikad niko nije odgovarao za ubijanje naše djece niti se neko trudi da se sazna ko je pobio našu djecu. Nekad vjerujem, a nekad i ne vjerujem da će ikada iko odgovarati – kazala je Mirsada Čaušević.
Saima Turković je izgubila kćerku od pet i po godina, dok je druga osmogodišnja ranjena.
-I ja sam tada ranjena od granate, troje je poginulo a nas četvero je ostalo ranjeno. Ja sam 1994. godine rodila još jednu kćerku ali nikad ne mogu nadomiriti onu što sam izgubila. Ovo je teško danas, jednako kao i prvog dana. Kada su pročitali njeno ime i kada je jedan od dječaka stavio igračku za nju, bilo mi je loše, ali došla bih pa kad bih puzala jer ovo mi puno znači i moram živjeti život zbog ostale djece. Tužno je da do danas niko nije odgovarao za zločine nad nevinom djecom a nas kao roditelje slabo iko i spominje – kazala je Turković.
Sa događaja su upućene poruke da ovakvim obilježavanjem čuvamo sjećanje na svu ubijenu djecu u Goraždu, te da sva djeca na svijetu imaju pravo na život i da sva djeca trebaju zaštitu, te da se zaustave ubijanja djece u ratnim zonama.
